Blesti ljubičica I deo
BOLESTI LJUBIČICA
NAPOMENA: Slike nisu moje, mnoge su
skupljene tokom godina i ne znam izvor i zato naglašavam da slike nisu moja
zasluga!!!
UVOD
Ovaj tekst namenjen je kao pomoć početnicima
ali i onima malo iskusnijim koji se do sada nisu sretali sa nekim od ovih
bolesti ili problema. Ideja je da se na jednom mestu obuhvati sve sa čim se
naše ljubimice najčešće bore i da se pomogne pri ranoj indentifikaciji problema
i samim tim blagvremenom rešavanju problema. Kako je za većinu bolesti gotovo
nemoguće utvrditi tačnog patogena bez zasejavanja podloga ili mikroskopskog
pregleda ovde ću niz problema spominjati kao „gljivična infekcija“, „korenove
vaši“ i sl. bez ulaženja u potpunu identifikaciju.
INSEKTI
NAPOMENA: Insekti poseduju spoljni skelet
koji ih pokriva i koji nije elastičan pa se u toku života više puta odbacuje da
bi mogli da rastu. Taj površinski deo je beličasto/providan i obično padne po
listovima ili oko biljke. Tako da ako vam izgleda da vaša biljka ima „perut“ to
može ukazivati da su je napali neki insekti. Kod većih insekata može se videti
da je odbačeni deo baš u obliku isekta ali kod sitnijih to će izgledati
nedefinisanog oblika.
Slika. Odbačena kutikula lisnih vaši može se koristiti kao simptom
zaraze lisnim vašima
TRIPS – Trips je insekt koji je
moguće videti i golim okom a zavisno od stadijuma razvića može biti od 0,2mm do
3mm dužine, duguljastog tela. Postoji više vrsta ali ljubičice najčešće napada zapadni cvetni trips, uglavnom 1-1.5mm
dužine (odrasle jedinke) i crvenkaste do tamno braon boje (imajte na umu da su larve uglavnom
blede boje (beličasto žućkaste) i dosta manje). Kako različite vrste tripsa mogu stići sa različitim
biljkama na ljubičicama se mogu naći i druge sorte. Sem što su štetočine koje
se hrane sisanjem biljnih sokova i time mogu izazvati deformitete biljaka,
trips je dodatno opasan jer često prenosi viruse koji se ne mogu lečiti i tada
se zaražene biljke moraju baciti.
Slika. Trips
Dodatni problem kod tripsa je da oni vole skrivena mesta u prevojima cvetova i listova i ponekad nije na prvi pogled očigledno da je biljka u problemu dok se ciljano ne pregleda. Trips takodje može da preleti manje razdaljine i kada se uzbudi ume da odskoči ili poleti. Ova osobina dovodi do toga da se ponekad može pobrkati i sa skokunom ako se posmatra golim okom a ne uveličan. Trips se često može uneti na kosi ili odeći kao i dlaci ljubimaca koji se izvode napolje. Takodje mogu uleteti kroz prozor ako ima okolnih biljaka dovoljno blizu. To ga čini težim za kontrolisanje od drugih problema ljubičica. Dodatne osobine koje ovog insekta čine izuzetno teškim za prevenciju i kontrolu: trips jaja polaže u biljno tkivo a ne na njega i ima stadijum koji se odvija u zemlji (prelazak u odraslu jedinku). Tako da možete nabaviti pelcere ili listove koji izgledaju skroz zdravo, možete ih čak i tretirati preventivno po nabavci i da opet za nekoliko dana imate zaraženu biljku. Kako su ti prvi tripsi koji se pojave još uvek larve i dosta manji od odraslih i slabije obojeni, ponekad možete izneti biljke koje su bile u odgovarajućoj izolaciji i ne primetiti da unosite zarazu u kolekciju.
Slika. Ciklus razvića tripsa (https://www.ipmlabs.com/thrips-damage/)
~~~KAKO PREPOZNATI POSTOJANJE
TRIPSA~~~
- Prvo pregledajte cvetove jer ih je tu
najlakše primetiti. Najčešće ćete videti odrasle jednike. Prosut polen po
laticama je jedan od prvih simptoma.
Slika. Na slici se primećuju dve jedinke tripsa kao i polen prosut
po donjoj latici
- Posledice hranjenja: Od posledica hranjenja mogu se primetiti oštećenja u vidu bledih površina na listu gde su ćelije isisane i hlorofil oštećen ili braonkaste površine koje su isto posledica oštećenja usled hranjenja i često mogu biti kao kremkasto/braon linijice po listu jer se trips kreće dok se hrani i ostavlja ta oštećenja za sobom. Takodje se na cvetovima pojavljuju oštećenja koja ponekad mogu biti braonkasta i ličiti na gljivična ili druga oboljenja. Takodje napadnuti cvetovi ili mladi listovi mogu rasti deformisano ili se sušiti pre otvaranja (cvetovi).
- Takodje, kako se hrane sisanjem sokova mogu se uoćiti jako sitne
crne tačkice koje su osušeni tečni izmet koji izbacuju.
- Možete povremeno istestirati biljku tako što uzmete biljku i
iznad belog papira većeg dunete sa svih strana po njoj a onda je blago
protresete. Ugljen dioksid iz daha treba da uzbudi tripse koji nakon trešenja
padaju na papir. Pregledajte papir, tripsi su prilično brzi i trebali bi videti
kretanje.
Slika. Na slici se
primećuju odrasle jedinke, bleda i braonkasta oštećenja i crne tačkice koje
predstavljaju izbačen višak tečnosti
VIRUS – Sisajući insekti su najčešći prenosnici virusa kod biljaka
i zato je dodatno važno da obratite pažnju na zdravlje svojih biljaka. Kod
virusa pomoći nema i biljke se moraju baciti ili još bolje spaliti. Virus
najčešće izgleda kao koncentrični krugovi ili deformisane površine sa bledim
ili čak nekrotičnim (mrtvim) tkivom.
Slika. Virus na listu
božura
Slika. Primer virusa kod ljubičice
BILJNE VAŠI – Sitni insekti koji mogu biti od beličaste preko žute, zelene pa
do crne boje. Takodje su sisajući insekti. Nešto su veće od tripsa i lakše se
uočavaju. Mogu biti bez krila ali i sa krilima za naseljavanje novih biljaka.
Slika. Biljne vaši
~~~KAKO PREPOZNATI POSTOJANJE BILJNIH
VAŠI~~~
- Vizuelnim pregledom biljke, tražeći same
vaši ili odbačenu kutikulu. Biljne vaši vole cvetove i mlade izdanke i najpre
će biti u centru krune.
- Tokom hranjenja vaši izbacuju kapljice
slatkog soka (medna rosa) kako bi mogle da unesu više biljnih sokova. Tražite
lepljive kapljice po vašoj biljci.
-Biljna rosa predstavlja odličnu podlogu za
razvoj budji i na njoj često raste čadjava budj. Tražite crne fleke po površini
lista.
-Kao i kod ostalih sisajućih insekata moguće
je naći blede tačkice koje su posledica hranjenja.
-Pojedine vrste ubruzgavaju toksine dok se
hrane pa se može sresti deformisanost listova.
-Pojava mrava koji se hrane mednom rosom i
veoma su zaštitnički prema vašima.
Slika. Čadjava budj na mednoj rosi, simptom zaraženosti vašima
LEPTIRASTA VAŠ – Insekt veličine
nekoliko milimetara sa prepoznatljivim belim krilima. Najčešće se nalazi sa
donje strane lista. Krila imaju i zaštitnu ulogu.
Slika. Leptirasta vaš, nekoliko stadijuma razvoja
~~~KAKO PREPOZNATI POSTOJANJE LEPTIRASTE
VAŠI~~~
- Važi kao i kod biljnih vaši!
LISNA VUNASTA VAŠ – Insekt ovalnog oblika,
bele do sive boje i veličine (zavisno od vrste) 1.5mm do 5mm i često sa
dlakastim izraštajima. Insekt se obično krije u vlaknastoj tvorevini koja ima
zaštitnu ulogu. Jaja se takodje nalaze unutar nje.
Slika. Vunaste vaši na listu
~~~KAKO PREPOZNATI POSTOJANJE
VUNASTE VAŠI~~~
- Obično je dovoljan samo pregled biljke
zbog karakterističnih belih vunastih naslaga obično u prevojima biljke. Ukoliko
utvrdite postojanje vunaste vaši potrudite se da uočite bar jednu odraslu
jedinku (tražite pokret) kako bi bili sigurni da se radi o lisnoj vunastoj
vaši. Ukoliko je nemoguće uoćiti ni jednu možda se radi o težoj infekciji
korenovim vunastim vašima koje tada izlaze na nadzemni deo biljke a kako se
radi o mnogo manjem insektu ponekada se ne može uočiti golim okom.
KORENOVA VUNASTA VAŠ – Beličasti
ovalni insekt na samoj granici vidljivosti golim okom, 1mm-2mm. Ženke umeju da
budu nešto veće i žućkaste boje. Iako im veličina nije mikroskopska ono što
otežava uočavanje su bele, kao praškaste naslage u kojima se skrivaju. Te
naslage su uvek jarko bele boje i pored toga što se nalaze u supstratu i osnova
su utvrdjivanja infekcije. Ono što ovog insekta čini jako opasnim je
kombinacija težeg uočavanja (žive na korenu u zemlji) i prilagodjenost da se veoma lako i uspešno
širi. Ovaj insekt, po izleganju iz jaja, ima mikroskopsku formu koja služi za
dalje naseljavanje i koja se lako prenosi u kapima vode, na alatu, flašama za zalivanje, nesterilisanim
saksijama i tacnama, preko ruku i sl. Same odrasle jedinke sposbne su da predju
prilično velike razdaljine za tako malog insekta ne bi li zarazile novu biljku.
Još jedna loša strana je i to kako se ljubičice najčešće prodaju tj. u vidu
mladih pelcera. Takva biljka čak i ako je zaražena često nema dovoljnu brojnost
kolonije da bude očigledno da problem postoji i najčešće se zaraza uoči kada je
biljka već uneta u kolekciju, često i pored izolacije. Dodatni problem
predstavlja i to da čak i ako nabavljate listove oni mogu stići zaraženi jer
kao što je rečeno kod odraslih biljaka sa poodmaklom zarazom one izlaze na
nadzemne delove i šire se a nisu uvek vidljive golim okom.
Slika. Korenove vunaste vaši (uvećane)
~~~KAKO PREPOZNATI KORENOVE
VUNASTE VAŠI~~~
- Izvadite biljku iz saskije i pregledajte
supstrat, koren i unutrašnjost same saksije. Ukoliko primetite jarko bele mrlje
kao recimo od krede bilo gde verovatno imate zaraženu biljku. Koren nikada ne
treba da ima išta belo po sebi.
- Kod mladih biljaka uklonite supstrat i
pregledajte sam koren pogotovo u osnovi odakle kreće da raste kao i „vrat“
biljke (stabaoce). Uvek prvenstveno tražite bele mrlje jer jer same insekte
teško videti.
- Zalijte biljke odozgo i proverite tacne
ili čaše. To važi samo za naprednije zaraze jer ćete tada obično sprati jedinke
i delove praškastih naslaga. (Ja ovde opisujem „praškaste“ jer tako izgledaju
kada ih gledate bez uvećanja u suštini su to sitne niti upletene, odakle i
dolazi ime).
- Primetićete da vam biljke ne napreduju
kako treba, rast je veoma usporen, donji listovi su često žuti, moguće je da
biljke pokazuju simptome nedostataka minerala.
-Kod naprednije zaraze moguće je videti bele
naslage u osnovi biljke uz sam supstrat, pa čak i na višim delovima biljke
Slika. Izgleda zaraze korenovim vunastim vašima
Slika. Izgled unutrašnjosti saksije kod zaraze korenovim vunastim
vašima
Slika. Rana infekcija, sitne mrlje se formirju duž korena
Insekti se tretiraju insekticidima i ukoliko
ste utvrdili šta vas muči u svakoj poljo apoteci možete dobiti savet o
tretmanu. VEOMA JE VAŽNO znati
razliku izmedju insekata i grinja koje nisu osetljive na insekticide i moraju
se tretirati akaricidima.
GRINJE
Grinje su beskičmenjaci koji su srodniji
krpeljima i paucima i nikako ih ne treba mešati sa insektima. Uglavnom su
mikroskopskih veličina ali recimo „crveni pauk“ i predatosrske grinje su
vidljive i golim okom ako se potrudite.
NAPOMENA - Primećujem trend kod Rusa i
Ukrajinaca da koriste bio kontrolu tj. da se predatorskim grinjama bore protiv
recimo tripsa pa ih spominjem uz one štetene jer postoji realna mogućnost za
one koji prate zdravlje svojih biljaka i pregledaju ih pod uveličanjem, da se
sretnu i sa njima. Bio kontrola je stigla i kod nas pa na stranici firme
„Zeleni hit“ možete videti šta nude za prirodnu borbu protiv štetočina. Pored
predatorskih na biljkma se mogu naći i neke od kućnih grinja (grinje iz
prašine, brašne grinje i s.). Predatorske i kućne grinje nisu opasne za biljku
a razlog zašto ih ovde spominjem je taj da u nedostatku njihove prirodne hrane
(recimo biljke su vam zdrave i nema tripsa ili druge hrane za predatorske) one
će preći na ishranu polenom i dati simptom koji se uglavnom vezuje samo za
tripse a to je prosut polen po laticama ili
listovima. Znači ukoliko vidite polen gde mu nije mesto a ne primećujete
druge znake tripsa bilo bi poželjno da otvorite neki prašnik i pregledate ga
pod uvećanjem. Ove grinje ne zahtevaju tretman i jedimo su malo dosadne pa ako
smetaju možete neko vreme skidati cvetove što će im znatno smanjiti brojnost.
ŠTETNE GRINJE Kao što je već spomenuto postoje i korisne,
predatorske koje su za razliku od štetnih uglavnom vidljive golim okom i dosta
brže. Štetne grinje su mikroskopske i uglavnom „nevidljive“. Veličina im je
najčešće oko 0,2mm mada ženke mogu biti i nešto veće. Ljubičice može napasti
nekoliko vrsta ali su najčešće ciklamina grinja i široka grinja. Za one koji
pregledaju svoje biljke mikroskopom najlekše se raspoznaju po jajima. Široka
grinja ima karakteristična jaja sa sitnim izraštajima koji im daju istačkan
izgled a ciklamina ima glatko jaje koje je prilično veliko, oko ½ odrasle
jedinke.
Ženke umeju da se spuste na zemlju i udju u
stanje mirovanja kada su uslovi nepovoljni pa kada tretirate biljku bilo bi
poželjno tretirati i površinu supstrata
Slika. Izgled jedinke i jajeta široke grinje (levo) i ciklamine
grinje (desno)
~~KAKO PREPOZNATI GRINJE~~
-
Kako
im je teže da se hrane na starijim listovima svi simptomi biće skoncentrisani
na mlade listove i njih obavezno redovno proveravajte
-
Mladi
listovi će ostajati manji i kasniće sa rastom tako da će nastati veoma uočljiv
razmak izmedju njih i nekih starijih listova
-
Biće
deformisani i krti na dodir
-
Najčešće
će biti veoma bledi ili čak braonkasti a u redjim slučajevima če biti tamno
zeleni
-
Mladi
listovi će biti ili sjajni sa manje dlačica nego obično ili dok biljka još pokušava
da se odbrani biće značajno dlakaviji nego ostali
-
U
početku dok se ne namnože listovi če biti kao zgužvani i sabijeni, izvitopereni
ali će i dalje ličiti kao da je biljka možda OK
Slika. Rana infekcija grinjama
Slika. Poodmakla infekcija grinjama
DRUGI ŠTETNI INSEKTI I LARVE – Povremeno
se na ljubičicama mogu naći insekti koji se obično ne hrane njima ali su
oportunisti i koriste priliku kada dodju u dodir sa njima. Kao recimo larve
mnogih leptira, uholaže, smrdibube,
patuljaste cikade i sl. Oni uglavnom prave veća oštećenja, lako vidljiva i
često predju na sledeću biljku pre nego što i saznate šta je to bilo. Najčešće
su to oštećenja od grickanja gde se javljaju rupe u listovima ili manji/veći
delovi lista nedostaju. Uholaže najćešće oštećuju cvetove i umeju da buše rupe
i ulaze u još neotvorene pupoljke. Patuljaste cikade prave nešto
karakterističnija oštećenja u vidu velikog broja sitnih tačkica žute boje gde
je hlorofil u listu oštećen kao posledica hranjenja.
Slika. Oštećenja koja ostavljaju patuljaste cikade, list siningije
INSEKTI KOJI NISU DIREKTNO ŠTETNI ALI....-Ovde vredi spomenuti dva insekta koji su jako česti u gajenju
ljubičica i koji nisu sami po sebi opasni ali mogu praviti dodatne probleme ili
ukazivati na postojeće.
-SKOKUNI- Skokuni su sitni insekti koji
žive u zemlji i ne predstavljaju opasnost za biljke a neki ih smatraju i dobrom
pojavom jer učestvuju u razlaganju supstrata. Često se primećuju kao veoma brze
bubice sivkaste, braon ili druge boje na površini supstrata. Kako se oni hrane organskom materijom u
raspadanju, prvenstveno biljnom kao i raznim gljivicama a žive u veoma vlažnoj
sredini njihovo prisustvo može ukazivati da je supstrat previše vlažan i u
lošem stanju.
Slika. Neke vrste skokuna.
-TRESETNA MUŠICA je kao odrasla leteći
insekt dok kao larva živi u zemlji i hrani se organskom materijom i gljivicama
ali ne preza ni od ishrane korenom biljaka i može naneti štetu mladim biljkama
ili isklijalom semenu. Iako sama mušica nije direktno opasna za biljke ona
učestvuje u rasejavanju pojedinih parazitskih gljivica, prenoseći njihove spore
na nogama. Tako da i pored sterilizacije supstrata može doći do pojave
truljenja krune i korena ljubičica.
Tresetna mušica se prepoznaje kao jako sitna
mušica koja leti oko biljaka, najčešće kada podignete ili pomerite biljku. Ili
u vidu sitnih belih crvića sa crnom klavom koji se nalaze u supstratu ili na
korenu biljke.
Slika. Tresetna mušica i larve u zemlji
Коментари
Постави коментар